Re: Posvećenje i svetost

[Čovjek & Riječ]

Premda se ne zove "Posvećenje i Svetost" govori upravo o tome, ...

Iz propovijedi :

Na kraju još jedna otrežnjujuća misao o nužnosti "rada na sebi". Jedan propovednik je stvari povezao ovako:

"Dar spasenja ti Bog može dati. Međutim, posle primanja ovog dara postoje obaveze koje ti sam moraš učiniti za sebe. Tvoje spasenje nije kompletno (sigurno) sve dok ti ne pristaneš da ga Bog u potpunosti izvrši u tebi, a to je jedino moguće ako ti odradiš svoj deo u tome."

Amen, dar spasenja ti Bog može dati, amen.
Neka Bog svima dade ustrajnu vjeru koja ruši sve prepreke i zarobljava svaki razum da se pokori Kristu - na spasenje. Sada bih volio da mi netko odgovori kako (i što znači) odraditi svoj dio ? Ja se slažem da ga treba "odraditi", međutim, kako i što ?

[amos]

Premda se ne zove "Posvećenje i Svetost" govori upravo o tome, ...

Iz propovijedi :

Na kraju još jedna otrežnjujuća misao o nužnosti "rada na sebi". Jedan propovednik je stvari povezao ovako:

"Dar spasenja ti Bog može dati. Međutim, posle primanja ovog dara postoje obaveze koje ti sam moraš učiniti za sebe. Tvoje spasenje nije kompletno (sigurno) sve dok ti ne pristaneš da ga Bog u potpunosti izvrši u tebi, a to je jedino moguće ako ti odradiš svoj deo u tome."

Amen, dar spasenja ti Bog može dati, amen.
Neka Bog svima dade ustrajnu vjeru koja ruši sve prepreke i zarobljava svaki razum da se pokori Kristu - na spasenje. Sada bih volio da mi netko odgovori kako (i što znači) odraditi svoj dio ? Ja se slažem da ga treba "odraditi", međutim, kako i što ?

Raditi na sebi znači biti poslušan Božijem glasu.Mi možemo da zavaravamo sebe i druge da smo poslušni kada nismo, no Boga ne možemo i ako Gospod u našem srcu nađe želju da budemo sa Njim i odluku da ništa nije bitno i važno i da smo spremni svega da se odreknemo radi Njega onda nema problema.No Bog zna i mi znamo , samo je pitanje koliko smo iskreni sa sobom , sa Bogom i sa ljudima oko nas.Ako je to istina onda proces ide dalje Božijom rukom vođen i u tom procesu menjamo loše svari dobrima recimo:
Tit 2:11 Jer se pokaza milost Božija koja spasava sve ljude, Tit 2:12 Učeći nas da se odrečemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu,
Milost koja nas uči da se odreknemo. I mi i Bog, milost koja nas ne uči da se odričemosvetovnih želja nije Božija milost već đavolska grešna poturena milost.
Isto tako kada kažem da zamenjujemo loše stvari dobrima biblija je prepuna primera ali recimo jedan od baš apostola Pavla :
Eph 4:28 Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. Eph 4:29 Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.
Razumeš ? Sve što treba jedan čovek da radi je da ima molitveni život koji oslikava zajedništvo sa Bogom svakodnevno, da čita reč svakodnevno i stavlja u praksu ono što čita, da sluša reč (propovedi) i stavlja u praksu , da ima zajedništvo sa drugim vernima kroz koje Bog isto govori i rezultati neće izostajati. Tako da ako te zanima koji je tvoj deo to je taj deo. Bog će koristiti sve ove izvore da bi nam izkomunicirao šta želi od nas, no naravno poslednji izvor koji koristi za to su ljudi oko nas, jer kada ljudi oko nas počnu da primećuju da sa našim životom nije sve kako treba onda znači da smo bili debelo neposlušni Božijoj reči koju na je uputio kada smo čitali,slušali i molili se, i srce nam je toliko otvrdnulo da Božiji glas više ne može da dođe do nas i ne čujemo Ga. No i iz tog stanja ima izlaza jer onda Bog šalje ljude i to jeste bolno ali je efektivno, ako ni to ne pomogne onda znači da od nas nema ništa, da tu ne postoji mesto gde bi reč mogla da se poseje i da pravi rod.

[Čovjek & Riječ]

Raditi na sebi znači biti poslušan Božijem glasu.

Amen !

Mi možemo da zavaravamo sebe i druge da smo poslušni kada nismo,

Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje ? (Rim 11:32)
Ne vidim zašto bi zavaravali sami sebe ? Ja sam (beznadežno u tijelu) griješan, potreban mi je Spasitelj i jedina moja nada je Isus Krist, kojega vidim kao svog Spasitelja, ne shvaćam; zašto bih zavaravao sam sebe u svezi s tim ? On je moj Život.
Možda misliš da se zavaravam zato što i dalje (u tijelu) griješim, a mogao bih ne griješiti, kada bih to odlučio, odnosno bio Bogu poslušan ? Ako tako misliš, onda te pitam : postoji li netko takav (tko u tijelu nije griješan pred Zakonom Božjim) ? Ili još bolje: jesi li ti takav ? Ako nisi, onda pitam; zašto nisi i zašto očekuješ od drugih ono što ni ti ne možeš ? Dakle : Zašto stavljajati učenicima (Božjim) na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi ? (Djela 15:10)

... no Boga ne možemo i ako Gospod u našem srcu nađe želju da budemo sa Njim i odluku da ništa nije bitno i važno i da smo spremni svega da se odreknemo radi Njega onda nema problema.No Bog zna i mi znamo , samo je pitanje koliko smo iskreni sa sobom , sa Bogom i sa ljudima oko nas.

Ja predlažem da budemo iskreni i sa ljudima i sa Bogom. Palo mi je na pamet što kaže apostol Jakov (onaj koji preferira djela) u svezi s tim :
Približite se Bogu i on će se približiti vama ! Očistite ruke, grešnici ! Očistite srca, dvoličnjaci ! Zakukajte, protužite, proplačite ! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost ! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti ! Ne ogovarajte, braćo, jedni druge ! Tko ogovara ili sudi brata
svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.
Ima još jedan prigodan citat :
Nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. Znamo pak : Bog po istini sudi one koji takvo što čine. Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš ? Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi ? Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega (Rim 2:1-5)

Ako je to istina onda proces ide dalje Božijom rukom vođen i u tom procesu menjamo loše svari dobrima

Loše stvari dobrima ? Sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti ! (Post 2:17)
Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. (Rim 14:14)
Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. (Tit 1:15)

... blagodat onima koji slušaju.
Razumeš ? Sve što treba jedan čovek da radi je da ima molitveni život koji oslikava zajedništvo sa Bogom svakodnevno, da čita reč svakodnevno i stavlja u praksu ono što čita, da sluša reč (propovedi) i stavlja u praksu , da ima zajedništvo sa drugim vernima kroz koje Bog isto govori i rezultati neće izostajati. Tako da ako te zanima koji je tvoj deo to je taj deo.

Potpuno se slažem s tobom. I čini mi se, tako i činim. Možda o tome možeš i ti nešto reći, da ne govorim sam o sebi ?

Bog će koristiti sve ove izvore da bi nam izkomunicirao šta želi od nas, no naravno poslednji izvor koji koristi za to su ljudi oko nas, jer kada ljudi oko nas počnu da primećuju da sa našim životom nije sve kako treba onda znači da smo bili debelo neposlušni Božijoj reči koju na je uputio kada smo čitali,slušali i molili se, i srce nam je toliko otvrdnulo da Božiji glas više ne može da dođe do nas i ne čujemo Ga. No i iz tog stanja ima izlaza ...

Nažalost kada se čovjek (kroz svoju ne-vjeru) odrekne jedine nade, imena koje je dano ljudima da se spase, pitanje je jeli ima više izlaza. Zato kada glas Mu čujete, ne budite tvrda srca, danas je dan spasenja !

... jer onda Bog šalje ljude i to jeste bolno ali je efektivno, ako ni to ne pomogne onda znači da od nas nema ništa, da tu ne postoji mesto gde bi reč mogla da se poseje i da pravi rod.

Zar nije (od Boga željeni) rod Riječi naše spasenje ? A onda (od nas i od Njega) i spasenje drugih ljudi (trideset, šezdeset, sto) ?

[amos]

Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje ? (Rim 11:32)
Ne vidim zašto bi zavaravali sami sebe ? Ja sam (beznadežno u tijelu) griješan, potreban mi je Spasitelj i jedina moja nada je Isus Krist, kojega vidim kao svog Spasitelja, ne shvaćam; zašto bih zavaravao sam sebe u svezi s tim ? On je moj Život.

Očigledno se ne razumemo. U pitanju je proces o kojem govorim.Dakle ako neko odbija da čuje glas Duha Svetog koji ga prekoreva za njegov/njen način života onda je neposlušan, no takva osoba može sebe zavaravati da je poslušna radeći neke stvari koje joj niti je vreme niti Bog traži to od osobe.To je stvar pojedinca jer nadam se da smo razjasnili da postoje vremena u kojima živimo i u nekom vremenu Bog dopušta da neke stvari u našem životu idalje stoje tako kako jeste dok se da drugima bavi baš sa tom stvari i očekuje od njih da prestanu.Kužiš ali ako neko u vremenu kada ga Sveti Duh opominje da prestane da puši recimo ignoriše to i kaže pa ja ipak radim to i to i u tome sam poslušan, Duh Sveti će ga zbog te neposlušnosti ostaviti sve dok ne reši taj problem . Ali ako osoba idalje ignoriše uporno glas Božiji , On će prestati da mu se obraća i zajedništvo koje je nekada imao sa Bogm će nestati sve dok se ne povinuje Božijem glasu.U tom smislu sam mislio ako se zavarava. Verujem ipak da ti nisi neko ko to ne može da razume pa se pitam dali te stvarno interesuje ili samo želiš da praviš bilo kakve kontra argumente.Trenutno sam u fazi selidbe i nemam nažalost puno vremena pa bih te molio da ako nisi stvarno zainteresovan da takva pitanja sačuvaš za trenutke kada budem imao više vremena.

Možda misliš da se zavaravam zato što i dalje (u tijelu) griješim, a
mogao bih ne griješiti, kada bih to odlučio, odnosno bio Bogu poslušan ?
Ako tako misliš, onda te pitam : postoji li netko takav (tko u tijelu
nije griješan pred Zakonom Božjim) ? Ili još bolje: jesi li ti takav ?
Ako nisi, onda pitam; zašto nisi i zašto očekuješ od drugih ono što ni
ti ne možeš ? Dakle : Zašto stavljajati učenicima (Božjim) na vrat
jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi ? (Djela 15:10)

Na ovo pitanje ću ti dati ovakav odgovor : Zovem se Sima Papić iz Šapca sam rodom i živim trenutno u njemu dok se ne preselim u Kovačicu mesto nekih 50 km udaljeno od Beograda prema Pančevu. Bio sam pentakostalac a sada sam vernik poruke, imam osam razreda osnovne škole oslobođeni narkoman i alkoholičar; spašeni lopov, lažov i ubica , grešnik najgori u paketu, milošću Božijom pravednik transformisan Božijom rukom.

Ja predlažem da budemo iskreni i sa ljudima i sa Bogom. Palo mi je na pamet što kaže apostol Jakov (onaj koji preferira djela) u svezi s tim :
Približite se Bogu i on će se približiti vama ! Očistite ruke, grešnici ! Očistite srca, dvoličnjaci ! Zakukajte, protužite, proplačite ! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost ! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti ! Ne ogovarajte, braćo, jedni druge ! Tko ogovara ili sudi brata
svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.
Ima još jedan prigodan citat :
Nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. Znamo pak : Bog po istini sudi one koji takvo što čine. Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš ? Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi ? Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega (Rim 2:1-5)

Dobro ja se slažem sa tim što si rekao naravno, no to ne znači da zbog takvih reči čovek mora da prestane da govori istinu. Tu nije pitanje dali neko nekog sudi, mi se i ne znamo i koliko ja mogu da znam svako od nas može da bude i najiskreniji vernik i najgori licemer, to se ovako ne može otkriti, jedino što se može je da se iznosi istina pa ako neko očepljen njome onda znači može samo tiho da promeni način života i približi se Bogu bliže.

Loše stvari dobrima ? Sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti ! (Post 2:17)
Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. (Rim 14:14)
Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. (Tit 1:15)

Pa ako misliš da ti samo trebaš da sediš i da grešiš i da ti je sve čisto ti samo napred, ja ne verujem da to ima ikakve veze sa evanđeljem.Evanđelje je prilika za novi početak , za pomirenje sa Bogom a ne za nastavak svetovnog života u kojem imaš dozvolu da radiš šta god hoćeš.

Potpuno se slažem s tobom. I čini mi se, tako i činim. Možda o tome možeš i ti nešto reći, da ne govorim sam o sebi ?

Pa ja neznam ni ko si, kako mogu da pričam o tebi i tvom molitvenom životu, to mi nema nikakvog smisla.Ja samo iznosi istinu ne upirem prstom u tebe , ako ti misliš da mi je to namera grešiš, a ako se pronalaziš u onome što pišem onda izvini nije mi bila namera da tebe ili bilo koga gađa, strelama, nego mi je namera da iznesem tipove ljudi kako ih ja vidim i uglavnom se svako nađe negde, ali to nije moja krivica ja nisam imao nameru da upirem prstom.

Nažalost kada se čovjek (kroz svoju ne-vjeru) odrekne jedine nade, imena koje je dano ljudima da se spase, pitanje je jeli ima više izlaza. Zato kada glas Mu čujete, ne budite tvrda srca, danas je dan spasenja !

Dok god je čovek živ ima nade i ima šanse .

Zar nije (od Boga željeni) rod Riječi naše spasenje ? A onda (od nas i od Njega) i spasenje drugih ljudi (trideset, šezdeset, sto) ?

Jeste , ali Božija je želja i da se svi spasu pa će opet velika većina završiti u paklu, čak će neki se i buniti i rekli zar nismo mi iemnom tvojim... i dobiti odgovor bežite od mene vi koji činite bezakonje.

[Čovjek & Riječ]

... Očigledno se ne razumemo.

Da, nažalost, izgleda da je tako

U pitanju je proces o kojem govorim.Dakle ako neko odbija da čuje glas Duha Svetog koji ga prekoreva za njegov/njen način života onda je neposlušan, no takva osoba može sebe zavaravati da je poslušna radeći neke stvari koje joj niti je vreme niti Bog traži to od osobe.To je stvar pojedinca jer nadam se da smo razjasnili da postoje vremena u kojima živimo i u nekom vremenu Bog dopušta da neke stvari u našem životu idalje stoje tako kako jeste dok se da drugima bavi baš sa tom stvari i očekuje od njih da prestanu.Kužiš ali ako neko u vremenu kada ga Sveti Duh opominje da prestane da puši recimo ignoriše to i kaže pa ja ipak radim to i to i u tome sam poslušan, Duh Sveti će ga zbog te neposlušnosti ostaviti sve dok ne reši taj problem .

To što govoriš ima smisla i vjerujem da Bog poziva ljude na poslušnost (i) na takav način, ukazujući im na grijeh tijela. U tom slučaju savjest je na djelu i "neda mira" onome koji je od Boga opominjan. Ja ti ovdje govorim o nekom drugačijem slučaju; recimo da čovjek, usprkos svim svojim nastojanjima ne uspijeva riješiti neki od svojih "problema tjelesnog grijeha", možda se radi o srdžbi, o ljubomori, zavisti, ili nekom sličnom grijehu tijela. Ja vjerujem da svi mi imamo takvih "problema" i sveti Pavao imao je trn u tijelu (da se ne uzoholi), ali Bog ga nije oslobodio toga, nego mu je rekao : Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje (II Kor 12:9). Dakle mi bi željeli da nema takvih "problema", ali oni su tu i ne uspijevamo ih se "riješiti" usprkos tome što smo molili, trudili se ... ostajemo nemoćni pred našim grijehom. Međutim mi naš grijeh ne skrivamo donosimo ga pred Boga i uzimamo Njegovu (nezasluženu) pravednost vjerom, po Njegovoj Riječi, pravednost iz vjere u Njegovo obećanje.
Međutim, ako ne radimo tako, to je šansa za Zloga, sada On upire prstom u naš grijeh i želi nas uz pomoć njega odvojiti od Boga skrećući nam pažnju sa križa Kristova na nas, odnosno na naš grijeh. Ako se u tom slučaju ne zaštitimo oklopom pravednosti u Kristu, zaštićeni štitom vjere i kacigom spasenja, bedara opasanih istinom i vitlajući mačem Duha, tj. Riječi Božjom, nećemo se (sigurno) moći oduprijeti napadu i ognjene strijele Zloga ranit će nas. Ako se to bude ponavljalo, teško da ćemo preživjeti te smrtonosne udarce Zloga. Razlog je naša nevjera, mi uporno odbijamo ono što nam Duh Istine daje ostajući u tijelu (tjelesnosti). Mi (tobože) ispovijedamo vjeru u Istinu, ali kada je treba primjeniti ... ništa od toga. Živimo po tijelu, odbijajući život u Duhu.
Oduprite mu se pa će pobjeći od vas ! Podložite se dakle Bogu !
Tako nas uči apostol Jakov (4:7). Nije dovoljno vjerovati da Bog postoji i onda drhtati od straha pred neprijateljem, neprijatelju se valja oduprijeti na (jedini) pravi način. Bog nas uči koji je to način i koje oružje moramo upotrijebiti, međutim ako mi uporno zanemarujemo ono što imamo u Bogu, po vjeri u Istinu ... činimo grijeh ... i to veliki grijeh, grijeh nevjere.
Dobro započeli (u Duhu), ali vratili se (nevjerom, kao bezumni Galaćani) životu u tijelu (Gal 3:3).

Ali ako osoba idalje ignoriše uporno glas Božiji , On će prestati da mu se obraća i zajedništvo koje je nekada imao sa Bogm će nestati sve dok se ne povinuje Božijem glasu.

Ako smo mi i nevjerni, On ostaje vjeran, jer ne može se odreći sam sebe (II Tim 2:13). Bog će svakom uporno govoriti radosnu vijest sve dok ne bude On sam zanijekan. Onda je nemoćan bilo što učiniti. Kako pomoći nekome tko je odbio Njega, svoj Život ? (I Iva 5:11,12)

Na ovo pitanje ću ti dati ovakav odgovor : Zovem se ... milošću Božijom pravednik transformisan Božijom rukom.

Nisam tražio da mi kažeš kako se zoveš (tvoje ime mi ništa ne govori o tebi, a pogotovo o tvom identitetu u Isusu Kristu), tražio sam da mi kažeš jesi li griješan pred Zakonom Božjim.
Koliko sam te shvatio odgovor je "da". Sada mi još samo reci ono što sam te (već) pitao : ako si griješan (pred Zakonom), zašto očekuješ od drugih da budu ono što ni ti nisi ? Mislim da je pitanje kristalno jasno, možeš izbjeći odgovor, ili odgovoriti na pitanje.

... mi se i ne znamo i koliko ja mogu da znam svako od nas može da bude i najiskreniji vernik i najgori licemer, to se ovako ne može otkriti ...

Ne znamo se ?
Reče li nam netko da grijeha nema, znamo li s kime razgovaramo ? (1Iv 1:8 )
S druge strane, ako poznajemo Oca, zar ne poznajemo i od Njega rođenog ? Jer, tko ljubi Oca, ljubi i od Njega rođenog.

Pa ako misliš da ti samo trebaš da sediš i da grešiš i da ti je sve čisto ti samo napred, ja ne verujem da to ima ikakve veze sa evanđeljem. Evanđelje je prilika za novi početak , za pomirenje sa Bogom a ne za nastavak svetovnog života u kojem imaš dozvolu da radiš šta god hoćeš.

Kako da sjedim i griješim kada je sjeme Božje, sjeme Života u meni ? (I Iv 3:9) U Njemu grijeha nema, tko god je u grijehu, Njega nije ni vidio ni upoznao (Iv 3:5,6)

... Pa ja neznam ni ko si, kako mogu da pričam o tebi i tvom molitvenom životu, to mi nema nikakvog smisla ...

Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude kaže Riječ Božja (I Iv 4:6) Zar nije čudno, ti kažeš da me ne poznaješ ? Zar govorim nekim nerazumljivim jezikom, jezikom svijeta ?

Jeste , ali Božija je želja i da se svi spasu pa će opet velika većina završiti u paklu, čak će neki se i buniti i rekli zar nismo mi iemnom tvojim... i dobiti odgovor bežite od mene vi koji činite bezakonje.

... nikada vas nisam poznavao ?

[diana***]

Posvećen si kad se Duh Sveti spusti na tebe i vodi te Božjim putevima,a ti mu se ne opireš.
Jednostavno
I tad znaš da si ujedno i svet

[Čovjek & Riječ]

Posvećen si kad se Duh Sveti spusti na tebe i vodi te Božjim putevima,a ti mu se ne opireš.
Jednostavno
I tad znaš da si ujedno i svet

Čini se da je ovo (ipak bila) jedna plodna diskusija na (bitnu) temu o kojoj je zaista potrebno puno govoriti, jer (ja smatram) tako se puno razlikuje od ljudskog (iskrivljenog grijehom) načina razmišljanja, pa nam je potrebno "utuviti si u glavu" ono što o našem posvećenju kaže Bog (dakako, samo ako Njemu vjerujemo).

Kako je lijepo rekla sestra u Kristu Isusu : posvećen si kada se Duh Sveti spusti na tebe i vodi te svojim putevima, a ti mu se ne opireš . Znate, Bog ne voli kada mu se netko opire ().

Danas sam se javio na ovu temu, jer sam "pronašao" ovdje već spominjani stih (I Petrova 1:16), koji se ustvari poziva na starozavjetni Levitski zakon (20:26) koji kaže ovo :
Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji.

Kao što možemo (i) ovdje vidjeti naša svetost nije posljedica našeg djelovanja, već je (baš sve !) urađeno od strane onoga koji poziva na svetost, našega Boga ("Ja sam vas odvojio ..."). Ako pročitamo kontekst stiha, vidjet ćemo da Bog puno puta ponavlja tu istinu (Ja sam Jahve, koji vas posvećujem).
Amen !

[amos]

Danas sam se javio na ovu temu, jer sam "pronašao" ovdje već spominjani stih (I Petrova 1:16), koji se ustvari poziva na starozavjetni Levitski zakon (20:26) koji kaže ovo :
Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji.

Kao što možemo (i) ovdje vidjeti naša svetost nije posljedica našeg djelovanja, već je (baš sve !) urađeno od strane onoga koji poziva na svetost, našega Boga ("Ja sam vas odvojio ..."). Ako pročitamo kontekst stiha, vidjet ćemo da Bog puno puta ponavlja tu istinu (Ja sam Jahve, koji vas posvećujem).
Amen !

Sam lično verujem da je posvećenje proces u kojem učestvuju i Bog i čovek.Čovek se ne može sam posvetiti jer u tom slučaju je Isus uzalud umro, no ni Bog ne može posvetiti čoveka ukoliko to čovek ne želi. Dakle Božija želja jeste da posveti čoveka, no to nije uvek i želja čovekova jer posvećenje zahteva odricanje od stvari ovoga sveta.Sama reč posvećen znači odvojen za nešto ili nekog i odvojen od nečega iili nekoga u isto vreme. Zato je nemoguće da čovek bude posvećen ako u njemu ne postoji želja za stvarima Božijim i u isto vreme odbojnost prema stvarima ovog sveta. Ako nastavimo dalje da posmatramo Izrael, Bog ih jeste odvojio da oni budu Njegovi ali su oni dobili zapovest da i ostanu u tom stanju posvećenosti, što oni nisu učinili već su odbacili zavet i ponašali se kao narodi oko njih.Tako da sama akcija koju je sproveo Bog nije bila dovoljna sama po sebi,već je bilo potrebno da osoba odgovori sa željom na taj poziv verom, a zatim i delima koja proizilaze iz te vere. Isto važi i za nas danas Božiji poziv za posvećenje stoji, Bog je spreman da započne i dovrši to delo, krv Isusa Hrista ima silu da to učini, ali se postavlja pitanje svakom pojedincu jer spreman i željan da to sve prihvati i krene za Bogom ne podeljenog srca.

[Čovjek & Riječ]

... Sam lično verujem da je posvećenje proces u kojem učestvuju i Bog i čovek ...
Isto važi i za nas danas Božiji poziv za posvećenje stoji, Bog je spreman da započne i dovrši to delo, krv Isusa Hrista ima silu da to učini, ali se postavlja pitanje svakom pojedincu jer spreman i željan da to sve prihvati i krene za Bogom ne podeljenog srca.

Ma apsolutno brate Amose !
Ako želiš reći da je potrebno da čovjek svojim pristankom na Božje djelo (njegovog) posvećenja prihvati (i sa svoje strane) taj Božji čin, moj odgovor je : Amen ! Zato smo i rekli da Bog poziva na svetost, dakle netko se odaziva, a netko ne.

Ipak, nemojmo pojednostavniti cijeli ovaj proces posvećivanja (iako je jednostavan), da ne bi sablaznili one kojima ovo nije baš jasno, a to su oni koji nisu (nanovo) rođeni od Boga, od Duha (Ivanovo evanđelje, 3. poglavlje). Oni, dakle, ne mogu imati i nemaju Temelj, ono što je neophodno potrebno da bi prihvatili svoje posvećenje, nemaju vjeru (dar Božji !), pa nemaju ni razumijevanje onoga što Bog govori.
Cijeli proces je, ipak, u potpunoj kontroli Božjeg suvereniteta, tako da nitko ne može u Njegovu svetost ući bilo kakvom prevarom. Ulazi se samo na Vrata, ne može se negdje preskočiti pa neovlašteno ući !
Tko ima uši, čut će !

[Čovjek & Riječ]

Ovo je tema na kojoj se "lome koplja".

Moje mišljenje je da se ovdje vidi vjernik i nevjernik.
Moje mišljenje je da će se nevjernik žestoko suprotstaviti ideji da čovjek ne treba baš ništa napraviti za svoju svetost (a isto tako i za svoju griješnost), s time da bi bilo potpuno pogrešno izvući iz ovoga zaključak da o čovjeku ne ovisi ništa, jer to nisam rekao. Pri tome za nevjernika smatram osobu koja nema potpuno otkrivenje Isusa Krista (dakle, i osobu koja sebe smatra za vjernika).

Da bih (još jednom) ilustrirao, ono što ja vjerujem upotrebit ću tekst brata Wilkersona (napisano par tjedana prije saobraćajne nesreće) o svetosti (smatram da je jasno napisano), jer podudara se sa mojim razmišljanjem i vjerom.

David Wilkerson : SVETOST

Kad govorim o potpunom pouzdanju u Krista, ne mislim samo na njegovu spasonosnu silu, nego i na njegovu silu očuvanja. Moramo vjerovati njegovu Duhu da će nas sačuvati i učiniti sličnim Isusu.

Sjetite se svoga svjedočanstva. Jednom ste bili otuđeni, odrezani od Boga zlim djelima. Kakvo ste dobro djelo učinili da biste ispravili stvari s njim? Nikakvo! Nitko nikada nije bio u stanju spasiti sama sebe.

Isto tako, nitko nikada nije bio u stanju učiniti samoga sebe svetim ili sačuvati. Svakodnevno smo dovođeni u Kristovu svetost po vjeri, uzdajući se u ono što Riječ Božja kaže: "Ako ste u Kristu, sveti ste kao što je i on svet."

"I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrću, da vas izvede preda se svete, neporočne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri" (Kol 1,21-23).

Pogledajte izraz "ako doista ustrajete u vjeri"! Isus govori: "Nastavite se pouzdavati u mene živeći po vjeri. Ja ću vas izvesti pred Oca kao čiste, neporočne, besprijekorne i svete.

Ljubljeni, sve to je djelo posvećenja Duha Svetog. Dok vas Duh osnažuje da usmrtite djela tijela, vodi vas svojim osvjedočenjem i svojom utjehom.

Samo je jedna svetost: Kristova! Zbog toga, nijedan vjernik nije svetiji od vas. Ne postoje stupnjevi svetosti, samo stupnjevi zrelosti u Kristu! Možete biti nov Kršćanin i apsolutno svet u Isusu. Dakle, ludo je mjeriti se s nekim drugim koga zamišljate kao svetog. Svi mi mjereni smo jednim mjerilom: svetošću Kristovom. A ako smo u njemu, njegova svetost naša je u jednakoj mjeri.

Više nikada ne morate gledati u drugog kršćanina i reći: "O, htio bih biti svet kao što je on!" Možda nemate disciplinu tog čovjeka ili njegov molitveni život; možda se češće borite i činite više pogrešaka od njega, no Otac ne prihvaća njega više od vas. Ne smijete se uspoređivati ni s kim, jer nitko nije ljubljeniji u Očevim očima od vas!

Dragi sveti, izujte svoju obuću! Odbacite svako pouzdanje u svoje tijelo. Ovo je tlo na kojem trebate živjeti: "Polažem pravo na svetost koja je u Kristu Isusu. Ja sam dio njegova tijela i moj me Otac vidi kao svetog jer prebivam u njemu."