Re: Posvećenje i svetost

[Čovjek & Riječ]

... U pitanju je očićenje greha, a ne posvećenje koje je potrebno za spasenje.

Očišćenje grijeha ? Nije mi jasno što smatraš pod tim ?

Ti stalno mešaš to dvoje. Nanovorođenje je nešto što nas uvodi u Božiju porodicu, posvećenje i nanovorođenje nije ista stvar. Razumeš ?

Da, slažem se s time, nanovorođenje je (samo) početak naše duhovnosti, odnosno puta koji vodi do posvećenja i spasenja. Nanovorođenjem postajemo novo stvorenje, dionici Duha Svetoga čiji "zadatak" je da nas posveti u Sinu Božjemu. Posvećenje će se dogoditi samo (i isključivo) ako Duha slušamo, ako mu se pokoravamo u istini, primajući od Njega Istinu : Sina Božjega, koji je naša svetost od Boga.

Mi jesmo na temelju krvi proglašeni pravednima i svetima tu se ne postavlja pitanje, no Bog onda kreće :

kreće ... gdje ... i u kojem smjeru ?

Rom 8:29 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.

... ne shvaćam ..., koje je tvoje razumijevanje ovih stihova ?

Eph 4:13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;

nije mi jasan kontekst u koji želiš postaviti ove stihove. Ovdje je riječ o napretku crkve. To je kontekst; darovi koji su dani Crkvi da bi mogla napredovati i napredovala u pravoj spoznaji Isusa Krista i tako dostigla savršeno jedinstvo Tijela; jedinstvo u Istini, Duhu ...

Razumeš, to je taj proces .Bog nakon što je na temelju krvi proglasio nas pravednima sada počinje da svojom rukom nas i čini takvima.

Koliko sam te shvatio, ti misliš da nas Bog proglašava pravednicima, ali da to i nije tako, dok mi to i ne "postanemo" ? Ja ne mislim tako, ja mislim da smo pravednici po vjeri.

Nanovorođenje pa posvećenje.

... tako je (to smo gore već napisali)

Zar misliš da čovek ne treba da napreduje u svetosti sve više i više ?

Mislim da, da.
Mislim i da hoće, (i to samo) zato jer : Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. (I Kor 1:8,9)

[amos]

Da, slažem se s time, nanovorođenje je (samo) početak naše duhovnosti, odnosno puta koji vodi do posvećenja i spasenja. Nanovorođenjem postajemo novo stvorenje, dionici Duha Svetoga čiji "zadatak" je da nas posveti u Sinu Božjemu. Posvećenje će se dogoditi samo (i isključivo) ako Duha slušamo, ako mu se pokoravamo u istini, primajući od Njega Istinu : Sina Božjega, koji je naša svetost od Boga.

Vidiš tu je nesporazum dakle, ti veruješ da se čovek spasava tek na kraju procesa, no ja pak verujem da se čovek spsava onog časa kada prizove ime Gospodnje iskreno iz srca:
Rom 10:13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.
Mar 16:16 Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se.
Posvećenje je proces odvajanja ili čišćenja sveta iz nas i postavljanje u sinovsku poziciju. Zato tebi moje tvrdnje predstavljaju problem jer misliš da ja tvrdim da nešto moraš da uradiš da bi se spasio, no ja to ne tvrdim samo pokušavam da ti objasnim da proces posvećenja nema nikakve veze sa spasenjem. Spasenje nije to da ćeš da odeš u nebo jednog dana, spasenje se događa odmah kada se iskreno obratiš Gospodu, ustvari sama činjenica da si mogao da se iskreno obratiš Bogu je plod spasenja.

kreće ... gdje ... i u kojem smjeru ?

Zašto tako, zašto se tako neozbiljno i provokativno ponašaš usred jako ozbiljne teme, nema veze ipak ću ti odgovoriti. Bog kreće sa svojim delom posvećenjea da nas dovede do mere rasta Hristova tako da On bude prvorođenac među mnogom braćom.

Rom 8:29 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki
obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.

... ne shvaćam ..., koje je tvoje razumijevanje ovih stihova ?

Moje razumevanje je tačno tako kako piše , nemam problem sa tim da ih vidim baš tako kako piše.

nije mi jasan kontekst u koji želiš postaviti ove stihove. Ovdje je riječ o napretku crkve. To je kontekst; darovi koji su dani Crkvi da bi mogla napredovati i napredovala u pravoj spoznaji Isusa Krista i tako dostigla savršeno jedinstvo Tijela; jedinstvo u Istini, Duhu ...

Eph 4:12 Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Eph 4:13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
Kontekst je brate da duhovni da rovi služe za boldovano. To je proces posvećenja i postavljanja u poziciju od Boga. Mislim da si promašio smisao rečenice.
Dakako cele zajednice ali boldano kroz svakog pojedinca jer pojedinci čine zajednicu.

Koliko sam te shvatio, ti misliš da nas Bog proglašava pravednicima, ali da to i nije tako, dok mi to i ne "postanemo" ? Ja ne mislim tako, ja mislim da smo pravednici po vjeri.

Gledaj to ovako ako možeš.Čovek nema diplomu koja mu je potrebna za zaposlenje.Dolazi u firmu i iskreno moli direktora za posao iako nema diplomu i kaže mu da jedino što ima je želja da radi taj posao.I direktor dirnut željom ga zaposli.Dakle on je dobio zaposlenje no nezna kako da ga radi, no direktor dobar mu daje kredit za školovanje i pomogne mu da završi školu do kraja.Primanje na posao je spasenje i nanovorođenje, on je proglašen kvalifikovanim radnikom i dobio posao. Posvećenje je pripremanje za poziciju sinovstva, tako isto kao i škola koju sada taj čovek mora završiti.On ima posao ali da bi mogao i da ga radi kako treba mora se potruditi da nauči, uložiti jedan svoj napor da sluša one koji ga poučavaju, instruktore. Ukoliko ne sluša neće zadugo završiti školu, no posao mu je idalje u ruci.
Dovoljno razumno objašnjeno?

Zar misliš da čovek ne treba da napreduje u svetosti sve više i
više ?

Mislim da, da.

U čemu je onda problem ?

Mislim i da hoće, (i to samo) zato jer : Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. (I Kor 1:8,9)

I ako toga nema , šta to onda znači ? Ako čovek stoji na jednoj tački i ne želi da ide napred Bog ga neće siliti .

[Čovjek & Riječ]

... Vidiš tu je nesporazum dakle, ti veruješ da se čovek spasava tek na kraju procesa, no ja pak verujem da se čovek spsava onog časa kada prizove ime Gospodnje iskreno iz srca:

ne, ne mislim da je tu nesporazum (ako ćemo tako, čovjek je spašen i prije nego zazove ime Gospodnje i rodi se nanovo, ali se ipak neće svi spasiti ...) ..., nesporazum može proisteći samo iz loše i nekvalitetne komunikacije, a teme o kojima pričamo su jako "osjetljive", tj. podložne nesporazumima. Nadam se da nam je jasno tko iz naših "nesporazuma" jedini ima koristi, zato budimo strpljivi, nosimo bremena jedni drugih ... i ... zar to nisu djela ... i znak raspoznavanja ?

... pokušavam da ti objasnim da proces posvećenja nema nikakve veze sa spasenjem. Spasenje nije to da ćeš da odeš u nebo jednog dana, spasenje se događa odmah kada se iskreno obratiš Gospodu, ustvari sama činjenica da si mogao da se iskreno obratiš Bogu je plod spasenja.

pokušavaj i dalje (apsolutno ne shvaćam što si htio ovim reći)

Zašto tako, zašto se tako neozbiljno i provokativno ponašaš usred jako ozbiljne teme,

ne pada mi na pamet da budem neozbiljan (inače smatram da je osmjeh jako ozbiljna stvar ), a još manje provokativan, ako se osjećaš isprovociranim, to mi nije bila namjera ..., oprosti

nema veze ipak ću ti odgovoriti. Bog kreće sa svojim delom posvećenjea da nas dovede do mere rasta Hristova tako da On bude prvorođenac među mnogom braćom.

znamo što tu piše, međutim očito je da nije zajedničko tumačenje, pa je potrebno to iskomunicirati, ako nemaš volje, a prvenstveno živaca za to, bolje da to i ne radimo ... neznam, što ćemo ?

Pročitao sam tvoj post (i usporedbu sa primanjem na posao) i zaključio da ti vjeruješ kako je potrebno postati savršen čovjek, jednak Isusu Kristu (koji je prvorođenac među mnogom braćom) u Njegovoj vjeri, bezgriješnosti i djelima, kako bi postali sveti.
Oprosti : jesam li te dobro shvatio brate ?

[Čovjek & Riječ]

... Zar misliš da čovek ne treba da napreduje u svetosti sve više i
više ?

Mislim da, da.

U čemu je onda problem ?

problem je u tome što čovjek sudi svojim sudom, a on je različit od Božjeg

[amos]

ne, ne mislim da je tu nesporazum (ako ćemo tako, čovjek je spašen i prije nego zazove ime Gospodnje i rodi se nanovo, ali se ipak neće svi spasiti ...) ..., nesporazum može proisteći samo iz loše i nekvalitetne komunikacije, a teme o kojima pričamo su jako "osjetljive", tj. podložne nesporazumima. Nadam se da nam je jasno tko iz naših "nesporazuma" jedini ima koristi, zato budimo strpljivi, nosimo bremena jedni drugih ... i ... zar to nisu djela ... i znak raspoznavanja ?

Sada si ti mene zbunio.Kako to spašen a neće se spasiti ? Ako je spašen onda je spašen zar ne? Ne od svojih dela već od Onog koji ga je spasio. Nije problem biću i jesam strpljiv, no ipak bih voleo da ovo možeš videti.

pokušavaj i dalje (apsolutno ne shvaćam što si htio ovim reći)

Pa potrudiću se koliko do mene stoji .

Zašto tako, zašto se tako neozbiljno i provokativno ponašaš usred jako ozbiljne teme,

ne pada mi na pamet da budem neozbiljan (inače smatram da je osmjeh jako ozbiljna stvar ), a još manje provokativan, ako se osjećaš isprovociranim, to mi nije bila namjera ..., oprosti

Pa tako mi je izgledalo , kao neozbiljna upadica.U svakom slučaju nema veze sada je to prošlost.

znamo što tu piše, međutim očito je da nije zajedničko tumačenje, pa je potrebno to iskomunicirati, ako nemaš volje, a prvenstveno živaca za to, bolje da to i ne radimo ... neznam, što ćemo ?

Idemo dalje , imam živaca nije problem . Mislim da smo na početku čvora koji ako raspetljamo raspetljaće se i svi ostali i sve ostale teme.

Pročitao sam tvoj post (i usporedbu sa primanjem na posao) i zaključio da ti vjeruješ kako je potrebno postati savršen čovjek, jednak Isusu Kristu (koji je prvorođenac među mnogom braćom) u Njegovoj vjeri, bezgriješnosti i djelima, kako bi postali sveti.
Oprosti : jesam li te dobro shvatio brate ?[/quote]
Tu dolazimo do zanimljivih stvari. Ok treba prvo razgraničiti šta znači
biti savršen. Ako želimo da ustanovimo osobine savršenog čoveka moramo
se pozvati na :

2Pe 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri
svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum,

2Pe 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju
pobožnost, 2Pe 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju
ljubav. 2Pe 1:8 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neće vas ostaviti
lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista.
Ovo su osobine savršenog čoveka.

E sada čovek koji je okupan krvlju je proglašen svetim kroz veru i krv Isusa Hrista, no to ne znači da će ostati u stanju u kojem je bio.Božija ljubav i intervencija ga sve više odvaja od sveta i grešno načina razmišljanjam i vodi ka ka tome da on i postane posvećen. Svet je na temelju krvi , posvećen je promenom koju čini Bog. konačnica posvećenja je da čovek postane reč Božija.Naravno ne kao Gospod Isus jer u Gospodu Isus je prebivala punina Božija.No posvećenje kao proces nas dovodi do mesta gde bivamo i zapečaćeni i spremni da budemo sinovi koji upravljaju nasledstvom. Razumeš, tek tada dobijamo autoritet i silu od Boga.Do tog trenutka smo deo porodice, ali od tog trenutka preuzimamo nasledstvo.
To je momenat u kome je Bog dovršio delo i za nas onda važe stihovi:
2Ti 3:16 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, 2Ti 3:17 Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.
Razumeš, to ne dobijaš na temelju krvi i vere.Već to Bog čini menjajući čoveka koji je otvoren za korekcije kroz reč.To nije nešto što dobiješ odmah na početku, dolazi kroz proces posvećenja.

[amos]

... Zar misliš da čovek ne treba da napreduje u svetosti sve više i
više ?

Mislim da, da.

U čemu je onda problem ?

problem je u tome što čovjek sudi svojim sudom, a on je različit od Božjeg

Ne mora čovek da se sudi svojim sudom uopšte, pa ako je sin Božiji on ima Svetog Duha i reč Božiju koja ga prosuđuje. No naravno nema ništa loše u tome da mi sami sebe sudimo jer čitamo u poslanici Korinćanima:
1Co 11:30 Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju. 1Co 11:31 Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili. 1Co 11:32 Ali kad smo suđeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.

Ako smo sinovi, imaćemo to u svom životu.

[Čovjek & Riječ]

... Ne mora čovek da se sudi svojim sudom uopšte, pa ako je sin Božiji on ima Svetog Duha i reč Božiju koja ga prosuđuje. No naravno nema ništa loše u tome da mi sami sebe sudimo jer čitamo ...

Najprije : dobre si misli iznjedrio u prethodnom postu, to je OK , "na dobrom tragu". Ovo, u svezi suda, nisam mislio isključivo na "negativan" sud (to je onaj koji otkriva naš grijeh), na sud Zakona Božjeg, mislim prvenstveno na sud milosti koji je teže čovjeku "probavljiv", što je normalno, ljudski, jer grijeh je tu, vrlo "vidljiv" onome tko se želi izložiti svjetlu, sa Milosti (i posvećenjem) je puno teže jer se prima po vjeri ...

Ako smo sinovi, imaćemo to u svom životu.

Da, to je istina ... ako smo sinovi

[Čovjek & Riječ]

... Sada si ti mene zbunio.Kako to spašen a neće se spasiti ? Ako je spašen onda je spašen zar ne? Ne od svojih dela već od Onog koji ga je spasio. ...

Ne želim te nipošto zbuniti brate Amose. Ovako, objasnit ću; što se tiče Božjeg "dijela posla" svi ljudi su spašeni, zar ne ? Što se tiče "ljudskog dijela posla" u spasenju, spaseni su samo oni koji Božje spasenje prihvate. Dobro si rekao, nismo spašeni od svojih djela, nego od Onoga koji spašava, međutim čovjeku je teško to prihvatiti.

Pa tako mi je izgledalo ... U svakom slučaju nema veze sada je to prošlost.

Tako je, to je prošlost za nas brate
(Zar nismo savršeni brate ? Griješimo, ali u grijehu ne ostajemo; zato što je sjeme Božje u nama.)

... Mislim da smo na početku čvora koji ako raspetljamo raspetljaće se i svi ostali i sve ostale teme.

Budemo li "pogled" uvijek zadržali na našem Ocu i Njegovoj Riječi, svi će se čvorovi raspetljati

... Ok treba prvo razgraničiti šta znači biti savršen ...

da to je dobro pitanje

E sada čovek koji je okupan krvlju je proglašen svetim kroz veru i krv Isusa Hrista, no to ne znači da će ostati u stanju u kojem je bio.Božija ljubav i intervencija ga sve više odvaja od sveta i grešno načina razmišljanjam i vodi ka ka tome da on i postane posvećen. Svet je na temelju krvi , posvećen je promenom koju čini Bog. konačnica posvećenja je da čovek postane reč Božija.Naravno ne kao Gospod Isus jer u Gospodu Isus je prebivala punina Božija.No posvećenje kao proces nas dovodi do mesta gde bivamo i zapečaćeni i spremni da budemo sinovi koji upravljaju nasledstvom. Razumeš, tek tada dobijamo autoritet i silu od Boga.Do tog trenutka smo deo porodice, ali od tog trenutka preuzimamo nasledstvo.

Amen, dobre misli (misli Dobroga)

To je momenat u kome je Bog dovršio delo

... i u kojem ulazimo u počinak

Razumeš, to ne dobijaš na temelju krvi i vere.Već to Bog čini menjajući čoveka koji je otvoren za korekcije kroz reč.

Ovo ti je totalno kontradiktorno brate, kažeš; to ne dobijaš na temelju krvi i vjere, nego Bog mjenja, korigira čovjeka kroz svoju Riječ. Upravo kroz Riječ (pokoravanje Riječi) Bog (Duh Sveti) nas korigira i dovodi do spasonosne krvi Kristove (posvećenjem Duha izabranima, da budu poslušni, te poškropljeni krvlju Isusa Krista (I Petrova 1:2))

To nije nešto što dobiješ odmah na početku, dolazi kroz proces posvećenja.

Tako je, to ne dobiješ odmah, to dolazi kroz proces posvećenja To radi Duh Sveti, posvećuje nas u Istini. Isus kaže (Ivan 17:17) Ocu u molitvi : Posveti ih u Istini: tvoja je Riječ Istina.

[Čovjek & Riječ]

... Bog mjenja, korigira čovjeka kroz svoju Riječ

To je "preblago" rečeno brate Amose; Bog ne korigira i ne mjenja čovjeka kroz svoju Riječ, Bog spašava i posvećuje čovjeka kroz svoju Riječ, jer :
... Krist je ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz Riječ, te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane (Efe 5:25-27)

[amos]

... Bog mjenja, korigira čovjeka kroz svoju Riječ

To je "preblago" rečeno brate Amose; Bog ne korigira i ne mjenja čovjeka kroz svoju Riječ, Bog spašava i posvećuje čovjeka kroz svoju Riječ, jer :
... Krist je ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz Riječ, te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane (Efe 5:25-27)

Da Bog i spašava i posvećuje ali i korigira.Imamo jasan primer u Hebrejima poslanici:
Heb 12:4 Jer još do krvi ne dođoste boreći se protiv grijeha, Heb 12:5 I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; Heb 12:6 Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. Heb 12:7 Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? Heb 12:8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. Heb 12:9 Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?
Heb 12:10 Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. Heb 12:11 Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.

U ovim stihovima je najbolje opisano ono što pokušavam reći.
Ti to objasniš uopšteno kako to izgleda, no ja želim ući dublje i videti kako se taj proces odvija, na koji način, koji su Božiji principi, Njegov način delovanja. Imaš niz biblijski primera koji se odnose na korekciju od Boga ka čoveku. Ne vidim zašto ti je problem to da prihvatiš. Šta je to ustvari tačno što ti smeta?

[Čovjek & Riječ]

... Da Bog i spašava i posvećuje ali i korigira.Imamo jasan primer u Hebrejima poslanici:
Heb 12:4 Jer još do krvi ne dođoste boreći se protiv grijeha,

Da, slažem se brate Bog i korigira. Međutim bitno je u čemu nas korigira ? Kada kaže (onima koji se bore protiv grijeha) "još do krvi ne dođoste", što misliš o čijoj je krvi riječ ?

... Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. Heb 12:11 Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.

Amen ! Ja se potpuno slažem sa tim stihovima i nipošto ne bježim od njih, ni od svoga Oca. Ja od Njega primam sve, jer znam da me On ljubi i da sve što On radi ide na moje dobro.
Mislim da riječ "karati" (kažnjavati) nije baš najbolji, najsretniji prijevod riječi paideuō koja je tu upotrebljena. Ona znači (E-Sword) : (to train up a child, that is, educate, or (by implication) discipline (by punishment): - chasten (-ise), instruct, learn, teach) podučavati, uvježbavati (dijete), privoditi ga disciplini. Podučavati se može samo nekoga tko na to pristaje, ne može se privesti sinovstvu (kaznama) nekoga tko ne priznaje svoga oca.

Ti to objasniš uopšteno kako to izgleda, no ja želim ući dublje i videti kako se taj proces odvija, na koji način, koji su Božiji principi, Njegov način delovanja. Imaš niz biblijski primera koji se odnose na korekciju od Boga ka čoveku. Ne vidim zašto ti je problem to da prihvatiš. Šta je to ustvari tačno što ti smeta?

U redu je brate, možemo pokušati ući dublje i "vidjeti" kako se odvija proces, koji su Božji principi i Njegov način djelovanja, ali pri tome se treba držati samo onoga što On govori i trebamo biti spremni da nam neće uvijek otkriti sve što nas zanima i u trenutku kada mi to želimo i na način na koji mi to želimo. On zna što je najbolje za nas, hoće li reći, kome će reći i kada će reći ...
Smeta mi što će mnogi otići u grupu nespašenih, (Hoće li Sin Božji naći pouzdanja-vjere kad dođe ponovo) zato što se propovijeda Bog koji nije, u svojoj ljubavi bezgranično milostiv u svome praštanju onima koji žive u Svjetlu Istine, zato što se (nešto) nadodava Njegovoj krvi prolivenoj na križu, koja je i više nego dovoljna da nas opravda i spasi.

[amos]

[quote="Čovjek & Riječ"]

Da, slažem se brate Bog i korigira. Međutim bitno je u čemu nas korigira ? Kada kaže (onima koji se bore protiv grijeha) "još do krvi ne dođoste", što misliš o čijoj je krvi riječ ?

Brate to je uobičajen izraz kada hoćeš da kažeš da se boriš do samog kraja.Pisac hoće da kaže da ima još prostora da se čovek bori, još jače, još rešenije.

Amen ! Ja se potpuno slažem sa tim stihovima i nipošto ne bježim od njih, ni od svoga Oca. Ja od Njega primam sve, jer znam da me On ljubi i da sve što On radi ide na moje dobro.
Mislim da riječ "karati" (kažnjavati) nije baš najbolji, najsretniji prijevod riječi paideuō koja je tu upotrebljena. Ona znači (E-Sword) : (to train up a child, that is, educate, or (by implication) discipline (by punishment): - chasten (-ise), instruct, learn, teach) podučavati, uvježbavati (dijete), privoditi ga disciplini.

Karati, koriti,ukoravati,disciplinovati,ispravljati,poučavati su sve sinonimi. Karanje ne mora nužno značiti kaznu, mada u ovom slučaju izgleda da je u pitanju ozbiljnije disciplinovanje čim se upozorava da se ne klone dok to traje.

Podučavati se može samo nekoga tko na to pristaje, ne može se privesti
sinovstvu (kaznama) nekoga tko ne priznaje svoga oca.

Upravo tako, baš zbog toga spasenje nema veze sa tim delom posvećenja. To se događa zato što se spasenje već dogodilo. Stoga je to ispravljanje koje nema veze sa spasenjem.Za spasenje je dovoljna i potpuna žrtva na krstu, za posvećivanje je potrebna naša saradnja.

U redu je brate, možemo pokušati ući dublje i "vidjeti" kako se odvija proces, koji su Božji principi i Njegov način djelovanja, ali pri tome se treba držati samo onoga što On govori i trebamo biti spremni da nam neće uvijek otkriti sve što nas zanima i u trenutku kada mi to želimo i na način na koji mi to želimo. On zna što je najbolje za nas, hoće li reći, kome će reći i kada će reći ...

Kao što se i trudim da se držim reči i to što doslovnije mogu, verujem da si to mogao primetiti do sada.Ipak se koristim stihovima pa čak i celim odeljcima da bih pokazao gde sam naučio te principe.

Smeta mi što će mnogi otići u grupu nespašenih, (Hoće li Sin Božji naći pouzdanja-vjere kad dođe ponovo) zato što se propovijeda Bog koji nije, u svojoj ljubavi bezgranično milostiv u svome praštanju onima koji žive u Svjetlu Istine, zato što se (nešto) nadodava Njegovoj krvi prolivenoj na križu, koja je i više nego dovoljna da nas opravda i spasi.

To je meni uredu, nisam od onih koji se spasavaju delima iako verujem da je i Jakovljeva poslanica istina, jer plodovi dostojni obraćenja pokazuju dali je obraćenje bilo iskreno ili ne. Naravno da je krv dovoljna, ono što ja želim da pokažem da ta krv itekako ostavlja trag posvećenja u našem životu, ako toga nema onda je pokajanje bilo lažno, neiskreno. Nije znak spasenja da mi imamo veru, već da je tu našu veru Bog prihvatio i dao svedočanstvo o tome da je prihvatio.Jer pogledaj danas koliko sveta misli da ima pravu veru, žive u zabludi da su pravi vernici i biće prevareni samo zato što im niko nije objasnio da vera ima za posledicu dela, zar ne? Dela dostojna obraćenja.E to meni smeta. Pa ako možemo nekako da nađemo mir između te dve tvrdnje imaćemo istinu u sebi, u svakom drugom slučaju bićemo polovični, ililegalisti na putu za pakao ili verujući slobodni na putu za pakao. Mora postojati prava ravnoteža ustvrđena celim pismom, no verujem da je sam Novi Zavet dovoljan da napravi taj balans kako treba. Zato u Njemu postoji Ivan 3.16-19 ali ima i Jakovljeva 2.24 i kada možemo imati u sebi i jedno i drugo zajedno, onda imamo istinu u sebi, i pravi balans u našem životu.

[Čovjek & Riječ]

... Brate to je uobičajen izraz kada hoćeš da kažeš da se boriš do samog kraja.Pisac hoće da kaže da ima još prostora da se čovek bori, još jače, još rešenije ...

E pa ja mislim upravo kada čovjek dođe do kraja svojih snaga, tek onda nađe spasonosnu Kristovu krv. Znaš zašto ? Zato jer je prije toga i ne traži. Pouzdaje se u sebe.
Vidim i dalje se boriš da djela budu ubačena (osim vjere) u, da tako kažem, verificiranje spasenja. Zašto, ako Bog to ne čini ?
Nemoj se ljutiti na moje "skraćivanje" tvoga posta, sve sam pročitao i slažem se da vjeru prate djela, jer to je neminovno. Nije ni da krivo govoriš, međutim smeta mi što sudiš po djelima, a Bog to ne čini, ili reći ću ti točnije, po djelima On sudi (suditi će) one koji sude, (sebe i druge) po djelima. Ili što je još gore; sebe po milosti, a druge po djelima.
Dakle, pitanje : hoće li nas Bog suditi po djelima ? (nemoj mi navoditi stihove, reci što ti Duh govori, On je taj koji oživljuje, slovo ubija)

[amos]

Nemoj se ljutiti na moje "skraćivanje" tvoga posta, sve sam pročitao i slažem se da vjeru prate djela, jer to je neminovno. Nije ni da krivo govoriš, međutim smeta mi što sudiš po djelima, a Bog to ne čini, ili reći ću ti točnije, po djelima On sudi (suditi će) one koji sude, (sebe i druge) po djelima. Ili što je još gore; sebe po milosti, a druge po djelima.
Dakle, pitanje : hoće li nas Bog suditi po djelima ? (nemoj mi navoditi stihove, reci što ti Duh govori, On je taj koji oživljuje, slovo ubija)

Brate pa Isus je rekao :
Joh 6:63 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.

Te reči su zapisane i one su Duh i život brate.Ne možemo izostaviti pismo i hodati po osećaju,kada je reč dana da bi znali kako treba biti. To je ono što piše u bibliji,kako da to mimoiđemo, ja o ne mogu.Meni su stihovi iz reči vodilja, znaš ono:
Psa 119:105 Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
Ako isključiš to onda hodaš po svom nahođenji i nikako ne možeš ispitati jesi li na pravom putu. Imaš znake pokazatelje nanovorođenja, rodovove obraćenja, sve je to u reči . Mislio sam brate da je tebi reč kao i meni apsolut.Svakako će Gospod suditi po djelima, nas ovde i sada, a neverne na poslednjem sudu.To ti je biblija, reč Božija.
Kako da ti ne navodim stihove, pa kako drugačije da ispitamo duhove nego rečju Božijom.Postoje mnogi religiozni duhovi koji se predstavljaju kao Božiji, , toliko slični da bi pokušali da prevare i izabrane ako je moguće. Duh daje je u skladu sa reči Božijom.Ne,ne, neću se voditi sa tim, uvek rađe ću se voditi sa Duhom i reči.
Pozdrav

[Čovjek & Riječ]

... Mislio sam brate da je tebi reč kao i meni apsolut

I dobro si mislio !

Svakako će Gospod suditi po djelima, nas ovde i sada, a neverne na poslednjem sudu.To ti je biblija, reč Božija.

Kako to po djelima, a nevjerne (bez-vjere) na poslednjem sudu ? Ili je po djelima, ili je po vjeri ! Ili će možda biti neka kombinacija to dvoje (vjere i djela) ?

Kako da ti ne navodim stihove, pa kako drugačije da ispitamo duhove nego rečju Božijom.Postoje mnogi religiozni duhovi koji se predstavljaju kao Božiji, , toliko slični da bi pokušali da prevare i izabrane ako je moguće.

Prema nekim (povjerljivim) informacijama; to im neće uspjeti

Duh daje je u skladu sa reči Božijom.

Uvijek brate !

Ne,ne, neću se voditi sa tim, uvek rađe ću se voditi sa Duhom i reči.

Pametno brate, pametno ! I ja.