Re: Posvećenje i svetost

[amos]

... Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

Ne bih mu ga nikada postavio, a kad bih, odgovor bi sigurno bio istinit i pravedan (odgovor bi možda bio; samo je jedan svet, ako Ga ja ne bih prepoznao). A možda bi me i ukorio, tko zna ? Međutim, što ti kažeš brate ? Jesi li svet, ili nisi ? Jednostavno pitanje jednostavan odgovor, u čemu je problem ? Teško priznati ? Nema osude.

Stvar je u tome da ne želim da na bilo koji način ni uzdižem a ni spuštam sebe, niti da dokazujem. O tome treba da daje sud Bog i oni koji me okružuju a ne ja . Tako da ti neću odgovoriti na pitanje pa taman ti to pružilo argument za tvoju tvrdnju. Nema se tu šta priznavati.
Tako da eto dobio si istinit i pravedan odgovor.
Pro 25:27 Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati vlastitu slavu nije slavno.

[amos]

Da nastavimo dalje sa temom posvećenje i svetost. Verujem da je posvećenje jedan aktivan čin u kojem učestvuje i Bog i čovek, Bog kroz očitovanje svoje sile za pobožnost koju nam je darovao :

2Pe 1:3 Budući da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju,
2Pe 1:4 Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta.

No kao što možemo videti u ovim stihovima postoji i jedan element, a to je ako uteknete od želja ovog sveta . Taj deo je naše aktivno predanje Bogu i Njegovoj reči i udaljavanje od stvari ovoga sveta, odvajanje od sveta za Boga.Ako ćemo se zagledati šta ta reč posvećen znači, ona znači biti odvojen od nečega za nešto posebno. Da pogledamo koji je to način koji opisuje apostol Pavle:

Tit 2:11 Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, Tit 2:12 Učeći nas da se odrečemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu,

Apostol nam govori da se odričemo bezbožnosti i želja ovoga sveta, te pošteno,pravedno i pobožno živimo.Opet vidimo taj princip od sveta ka Bogu.

Stoga ako možemo prihvatiti reč Božiju kao apsolut u našem životu , Bog će učiniti da se naš karakter menja, da gubimo interesovanja za ovaj svet i da sve više težimo prema Bogu i Njegovoj savršenoj volji za naš život, sve do trenutka kada ćemo preći tu granicu koja će nas konačno i zauvek odlepiti od ljubavi prema različitim stvarima ovoga sveta. Da se razumemo nije dovoljno samo prestati raditi neke stvari i postizati zakonom svetost, već je poenta u tome da delo Božije učini da nam se one stvari koje smo nekada voleli i trčali prema njima, sada bivaju gadne i daleko od našeg srca, tako da naša priroda i naše promenjeno srce više ne želi i ne voli da čini te stvari, tako da to i ne iziskuje nikakav trud da se ostavi, već bi bio potreban trud da se ostane u tome. To čini delo posvećenja od strane Boga u našim životima.
Apostol ljubavi Ivan u svojoj poslanici kaže:
1Jn 2:15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. 1Jn 2:16 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta.

Ivan postavlja zanimljiv kriterijum, on kaže da ako neko voli stvari sveta u njemu nema ljubavi Očeve, dakle nije tu u pitanju da neko nešto čini ili ne čini, već šta je to što u svom srcu voli da čini.Dakle neko može iz podređenosti nekom zakonu da drži moralne standarde, ali da u srcu krije ljubav prema tim stvarima, on je jednako prljav kao i onaj koji sve te stvari čini. Posvećenje je duboko čišćenje u srcu, menjanje želja i motiva, a ispravni postupci i dela dolaze kao posledica promene unutra. Posvećenje nas čini čistima iznutra, Gospod Isus je rekao :
Mat 23:25 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. Mat 23:26 Fariseju slijepi! Očisti najprije iznutra čašu i zdjelu da budu i spolja čiste.
Tako da ne vredi čistiti se spolja samo, već je bitno dali smo očišćeni iznutra. To je posvećenje, to je delo Božije u nama koje On radi. Mi ne možemo to sami uraditi Isus je to rekao :
Joh 15:5 Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne možete činiti ništa.
Ali kao što mi ne možemo činiti bez Njega ništa sa sobom, tako isto postoji i naš deo, naš napor koji trebamo učiniti:
Joh 15:14 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

Posvećenje je jedan zajednički rad između Boga i čoveka, Bog stavlja stvari ispred nas i pokazuje nam put, ukazuje na ono što trebamo maknuti iz svog života.Ako smo poslušni proces ide brže, ako nismo proces ide teže i sporije. No ako procesa nema to znači da smo prevareni i da nismo deo Božije dece jer :
Heb 12:6 Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. Heb 12:7 Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? Heb 12:8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. Heb 12:9 Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?

Tako ako smo izuzeti od procesa disciplinovanja i posvećivanja onda mi nismo deca već kopilad, ali ako jesmo proces dovodi do :
Heb 12:11 Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.

Mora biti toga , ako toga nema i ako osoba stoji iz dana u dan isto, i nema procesa odvajanja od sveta, onda tu nešto ne štima. Ili nije deo Božije porodice ili postoji nešto što jednostavno ne želi da pusti iz svog života i proces stoji u mestu.
U svakom slučaju posvećenje je proces odvajanja a svetost ili svet znači da je taj proces dovršen.
Naravno i onaj koji je odvojen može biti u nekom trenutku prevaren da skrene i pogreši, no čim ga Sveti Duh opomene on se vraća na ispravni put i kaje se. Ali to ne znači da se kaje i ostaje na krivom putu, već se vraća i ostaje na pravom putu. To je jedna zrela i za svako dobro delo sposobna osoba :
2Ti 3:16 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, 2Ti 3:17 Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.
No postoji i druga grupa ljudi :
Tit 1:16 Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.
Pa ja verujem da posvećenje može promeniti svaku osobu koja to želi, pa čak i ovu drugu grupu ljudi. U krajnjem slučaju jedino što Bog od nas traži je da poželimo tu promenu i da je zatražimo od Njega, i On će nas kroz proces posvećenja i dovesti do toga.
Mir Božiji neka je sa vama.

[Čovjek & Riječ]

... Stvar je u tome da ne želim da na bilo koji način ni uzdižem a ni spuštam sebe, niti da dokazujem. O tome treba da daje sud Bog i oni koji me okružuju a ne ja .

To nema veze sa "uzdizanjem, spuštanjem ni dokazivanjem" samoga sebe, ima veze samo sa istinom, na koju smo pozvani. Ako dvojimo oko nekih stvari, treba spomenuti jednu stvar koja je zaista 100% sigurna, a to je da Bog nema nikakve veze sa laži.

Tako da ti neću odgovoriti na pitanje pa taman ti to pružilo argument za tvoju tvrdnju.

To je tvoje pravo, slobodni smo ljudi. Inače, moja tvrdnja je da su svi ljudi griješni (uključujući tu i tebe i mene) i da se ne mogu spasiti bez križa Kristova i to isključivo po Božjoj milosti (za sve ljude), a tko kaže drugačije laže.

Nema se tu šta priznavati.

Itekako ima : Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1Iv 1:9)

Tako da eto dobio si istinit i pravedan odgovor ...

[amos]

To je tvoje pravo, slobodni smo ljudi. Inače, moja tvrdnja je da su svi ljudi griješni (uključujući tu i tebe i mene) i da se ne mogu spasiti bez križa Kristova i to isključivo po Božjoj milosti (za sve ljude), a tko kaže drugačije laže.

Pa ja nikada nisam ni tvrdio drugačije, no ovde nije tema spasenje već posvećenje.Ako želiš možeš otvoriti temu spasenje pa možemo o tome. No spasenje i posvećenje su dve potpuno odvojene teme. No ti ih stalno brkaš.

[amos]

To nema veze sa "uzdizanjem, spuštanjem ni dokazivanjem" samoga sebe, ima veze samo sa istinom, na koju smo pozvani. Ako dvojimo oko nekih stvari, treba spomenuti jednu stvar koja je zaista 100% sigurna, a to je da Bog nema nikakve veze sa laži.

Zanimljivo mi je nešto kod tebe, ti sam nećeš čak ni ime da otkriješ jer ne želiš da se radi o tebi nego o Bogu i Njegovoj reči, a ovde mene oceđuješ kao komarca. Nije mi to pošteno ni pravedno sa tvoje strane. Tako mi možemo dvojbiti oko nekih stvari ali možemo isključiti sebe kada si ti u pitanju, ali kada sam ja u pitanju ti uporno insistiraš na nečemu.
Pro 20:10 Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu.

[Čovjek & Riječ]

... Pa ja nikada nisam ni tvrdio drugačije, no ovde nije tema spasenje već posvećenje.Ako želiš možeš otvoriti temu spasenje pa možemo o tome. No spasenje i posvećenje su dve potpuno odvojene teme. No ti ih stalno brkaš.

Nije se dobro ljutiti. Ja možda (i sigurno) brkam neke stvari, pa smo i u tome (sigurno) isti. Ako mi možeš pomoći pomogni, ali od ljutnje nema nikakve koristi meni, a pogotovo tebi. Jesmo rješili to, možemo dalje ?
Vidiš ja ne mislim da je to odvojeno, ja mislim da se samo svet, posvećen čovjek može spasiti. Naime pred Boga ne može nitko doći neposvećen, jer neće preživjeti.

[amos]

]Nije se dobro ljutiti. Ja možda (i sigurno) brkam neke stvari, pa smo i u tome (sigurno) isti. Ako mi možeš pomoći pomogni, ali od ljutnje nema nikakve koristi meni, a pogotovo tebi. Jesmo rješili to, možemo dalje ?
Vidiš ja ne mislim da je to odvojeno, ja mislim da se samo svet, posvećen čovjek može spasiti. Naime pred Boga ne može nitko doći neposvećen, jer neće preživjeti.

Ja se ne ljutim, ti si bio ljut nešto ? Ja ne verujem u to, ja verujem da čovek prvo doživi spasenje pa onda dolazi posvećenje . Posvećenje znači odvojenje i ono se treba odigrati u pravom biblijskom smislu, to se čovek kao posuda spremna za svako dobro delo urađeno rukom Božijom sprema za upotrebu. Tako da je spasenje na početku procesa a posvećenje ide posle kroz život sa Bogom. Ne kontam kako si došao do zaključka da posvećenje dolazi pre spasenja. Spasenje je trenutak kada se obratimo i nanovo rodimo, no posvećenje dolazi posle . Ima više stepenika ka cilju.

1.Priznanje , pokajanje i nanovo rođenje su delo spasenja.
2.Posvećenje i zapečaćenje je priprema za uznesenje i službu Bogu.

[Čovjek & Riječ]

... No kao što možemo videti u ovim stihovima postoji i jedan element, a to je ako uteknete od želja ovog sveta . Taj deo je naše aktivno predanje Bogu i Njegovoj reči i udaljavanje od stvari ovoga sveta, odvajanje od sveta za Boga.Ako ćemo se zagledati šta ta reč posvećen znači, ona znači biti odvojen od nečega za nešto posebno ...

"Odvojen od nečega za nešto posebno"; sviđa mi se, to je to . Da to je točno, međutim odvajanje se ne događa po našoj želji, samodisciplini i stremljenjima, odvajanje se događa zato što smo upoznali nešto (bolje reći Nekoga) što je daleko bolje od ovoga svijeta. Taj Netko (koga sada dobro znamo i koji čini svoje djelo po nama) ispunit će naše biće, pa ćemo postati kao smeće ovoga svijeta, kao na smrt osuđeni, "ludi" poradi Krista (a svijet mudar u Kristu); mi slabi, a svijet jak; svijet čašćen, a mi prezreni; mi "gladujemo" i "žeđamo", pljuskaju nas, proganjaju nas, ali proklinjani blagoslivljamo i proganjani ustrajavamo, kao i Onaj koji je došao kao Spasitelj ovoga svijeta, tako i mi nastavljamo biti sol i svjetlo ovom svijetu, zato što to jesmo po Onome koji nas je pozvao.
To je odvojenost od ovoga svijeta, bar je ja tako vidim (tako je opisuje i apostol Pavao u I poslanici Korinćanima 4).

[Čovjek & Riječ]

... Ja se ne ljutim, ti si bio ljut nešto ?

Nisam, hvala Bogu, ni malo brate Amose. Ja se ne ljutim na tebe zato što ti nisam rekao svoje ime. I mislim da se ni ti ne bi trebao ljutiti na mene zato što mi nisi rekao jesi li svet

[amos]

"Odvojen od nečega za nešto posebno"; sviđa mi se, to je to . Da to je točno, međutim odvajanje se ne događa po našoj želji, samodisciplini i stremljenjima, odvajanje se događa zato što smo upoznali nešto (bolje reći Nekoga) što je daleko bolje od ovoga svijeta. Taj Netko (koga sada dobro znamo i koji čini svoje djelo po nama) ispunit će naše biće, pa ćemo postati kao smeće ovoga svijeta, kao na smrt osuđeni, "ludi" poradi Krista (a svijet mudar u Kristu); mi slabi, a svijet jak; svijet čašćen, a mi prezreni; mi "gladujemo" i "žeđamo", pljuskaju nas, proganjaju nas, ali proklinjani blagoslivljamo i proganjani ustrajavamo, kao i Onaj koji je došao kao Spasitelj ovoga svijeta, tako i mi nastavljamo biti sol i svjetlo ovom svijetu, zato što to jesmo po Onome koji nas je pozvao.
To je odvojenost od ovoga svijeta, bar je ja tako vidim (tako je opisuje i apostol Pavao u I poslanici Korinćanima 4).

Tako je slažem se, no naša poslušnost tu igra jako važnu ulogu.Nije tu stvar da mi samo disciplinom odbacujemo nešto a da ne razumemo razlog.Već zato što nam je Bog rekao da nešto nije dobro za nas, mi Mu verujemo i želimo da budemo u Njegovoj savršenoj volji za naš život i prihvatamo da je to nešto dobro za nas, ta vera je onda okidač koji nas vodi u promenu načina razmišljanja i samim tim naše želje se menjaju.To je proces koji se zove posvećenje.Svakako Bog je taj koji kaže, mi ti koji verujemo,Bog je taj koji daje snagu mi ti koji poslušamo, Bog je taj koji daje motivaciju mi ti koji izvršimo. Mi i On zajedno u tom poslu.

[amos]

... Ja se ne ljutim, ti si bio ljut nešto ?

Nisam, hvala Bogu, ni malo brate Amose. Ja se ne ljutim na tebe zato što ti nisam rekao svoje ime. I mislim da se ni ti ne bi trebao ljutiti na mene zato što mi nisi rekao jesi li svet

Ne neljutim se, samo smatram da to nebi trebao da koristiš kao argument u diskusiji , kao što ni ja ne koristim tvoj život kao argument.Pošteno ?

[Čovjek & Riječ]

... Tako je slažem se, no naša poslušnost tu igra jako važnu ulogu.Nije tu stvar da mi samo disciplinom odbacujemo nešto a da ne razumemo razlog.Već zato što nam je Bog rekao da nešto nije dobro za nas, mi Mu verujemo i želimo da budemo u Njegovoj savršenoj volji za naš život i prihvatamo da je to nešto dobro za nas, ta vera je onda okidač koji nas vodi u promenu načina razmišljanja ...

Da, poanta je u tome da dobijemo "ispravno" razumijevanje, tj. razumijevanje (otkrivenje - apokalupto) koje dolazi (isključivo) od Njega, to se zove ("u bibliji") prava spoznaja Isusa Krista i dolazi, uvijek i isključivo od Boga po milosti, a (isključivo) sredstvo je vjera.
Na neki drugi način (a pogotovo djelima), osim ovog, ne dolazi do prave spoznaje, a onda ni do pravih djela. Sva djela koja se čine bez prave spoznaje Isusa Krista su mrtva djela (tako ih naziva biblija). Netko tko ne poznaje Boga (Isusa Krista) ne može raditi djela Božja.

[amos]

Da, poanta je u tome da dobijemo "ispravno" razumijevanje, tj. razumijevanje (otkrivenje - apokalupto) koje dolazi (isključivo) od Njega, to se zove ("u bibliji") prava spoznaja Isusa Krista i dolazi, uvijek i isključivo od Boga po milosti, a (isključivo) sredstvo je vjera.
Na neki drugi način (a pogotovo djelima), osim ovog, ne dolazi do prave spoznaje, a onda ni do pravih djela. Sva djela koja se čine bez prave spoznaje Isusa Krista su mrtva djela (tako ih naziva biblija). Netko tko ne poznaje Boga (Isusa Krista) ne može raditi djela Božja.

Tako je, zato je potrebno da pre posvećenja dođe do spasenja, dakle osoba prvo upoznaje Hrista tako što sam Gospod joj da otkrivenje o tome, a onda dolazi do pokajanja i nanovorođenja i tek onda osoba kreće da čini dela Božija, jer Bog sam čini ta dela kroz osobu ukoliko je osoba otvorena za korekcije i ispravke. No da bi došlo do toga mora prvo nešto da se promeni, to smo mi, da nas Bog oblikuje i čisti od stvari ovoga sveta, menja nam način ramišljanja i taj deo se zove posvećivanje, i tu igra jako važnu ulogu naša poslušnost Božijoj reči koju nama lično upućuje. Zato legalizam koji stavlja jedan šablon rasta se pokazao kao pogrešan, jer Bog sa svakim čovekom radi individualno i posvećuje ga individualno.Ukoliko je neko mekši,poslušniji i otvoreniji za korekcije, njeov život ide brže napred.Ukoliko je ponosan (ja mogu) i ohol (ja znam) taj proces traje duže i bolniji je jer Bog onda mora da koristi pored reči i neke mere represije u vaspitavanju i čovek zbog ljubavi prema nekoj stvari iz sveta može da stoji na jednoj tački jako dugo, sve dok ne uvidi da mu se to ne isplati i odustane i podredi se volji Božijoj. Postoje ljudi koji uporno i tvrdoglavo stoje na nečemu i sve do svoje prirodne smrti , i bivaju spašeni no tužan je to gubitnički život, ne ući u obećanje u punini.

[Čovjek & Riječ]

... Tako je, zato je potrebno da pre posvećenja dođe do spasenja, ...

Evo još jedno pitanje za tebe : kako može Bog nekoga spasiti, ako taj nije posvećen krvlju Isusa Krista ?

[amos]

... Tako je, zato je potrebno da pre posvećenja dođe do spasenja, ...

Evo još jedno pitanje za tebe : kako može Bog nekoga spasiti, ako taj nije posvećen krvlju Isusa Krista ?

U pitanju je očićenje greha, a ne posvećenje koje je potrebno za spasenje. Ti stalno mešaš to dvoje. Nanovorođenje je nešto što nas uvodi u Božiju porodicu, posvećenje i nanovorođenje nije ista stvar. Razumeš ? Mi jesmo na temelju krvi proglašeni pravednima i svetima tu se ne postavlja pitanje, no Bog onda kreće :
Rom 8:29 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.
Eph 4:13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
Razumeš, to je taj proces .Bog nakon što je na temelju krvi proglasio nas pravednima sada počinje da svojom rukom nas i čini takvima. Nanovorođenje pa posvećenje. Zar misliš da čovek ne treba da napreduje u svetosti sve više i više ?