Vanjština čaše kao kamen spoticanja

[Dijana]

Ljudi ,kad vide nečije ponašanje ,ne grebu puno ispod površine ,
oni odmah imaju predrasudu ,ako ne i sud o nekoj osobi .
Neznaš kako je gore ,upoznat prvo to loše ponašanje, pa osobu u dobrom svjetlu ,
ili prvo upoznat tu osobu ,pa na kraju spoznat to "grozno" ponašanje .
Kako god da okreneš -licemjerno je .
Sudit o nečijem životu po finalnom proizvodu - bijesu iz nekog razloga , to je ludost .
Zanemarit vidjeti plodove ljubavi iza nečijeg bijesa ,tuge je - ravno situaciji kad ti prijatelj
odbije pomoć jednom ,nakon 100 puta kad ti je pomoć pružena ,i ti ga zamrziš .
To je VANJŠTINA ČAŠE koja odbija plitke ,pa je ja stoga čak i
prakticiram ,da provjerim duh osobe s kojom dođem u kontakt
Volim slobodu u Kristu ,pa često budem na sablazan ,npr na fejsu ,postavljajući scary pjesme
koje nit su mirne ,nit pristojne (RAP npr) ,a znam i podivljat riječima
(rekla sam da sam imala cenzuru govora na psovke ... prošle godine mi je Bog dao
i nebi bilo pošteno da tu to ne ispovjedim ,ali nisam koristila za dobar dan ,nego dok sam
nakon strpljivosti da nešto objasnim - pukla i psovala npr Branhamiste ili ušminkane žene
koje zavode izgledom ,da bi gazile hladnim srcem .)
A i pila sam ... (crno vino)
(tj evo i sad imam čašu )
Ko da mi kaže da nevaljam ?

Matej 11,19
Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se:
`Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!`
Ali opravda se Mudrost djelima svojim.

Luka 7,36
Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu.
Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
i stade odostrag kod njegovih nogu.
Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala,
cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli:
"Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."


Ove žene cijela unutrašnjost bješe grešna ,pa ju je Isus oslobodio i spasio jer joj je ljubav
bila velika ,i vjera u Isusa .
Ko zna koga će Isus osloboditi ... da bi mi sud uzeli u svoje ruke ?
Ako će nekoga ovlastiti da sudi ,to je do Boga i te osobe,ali sve dok u Duha Svetog nismo sigurni ,ne smijemo sudit .
Bolje svakog prihvatit ko brata ,ko sestru,ponašat se ko da on to je ,
pa se kasnije prevarit ,nego da se prevarimo u startu i posramimo na kraju :


Luka 14,8
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio
pozvan koji časniji od tebe,
te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti:
`Ustupi mjesto ovome.` Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa,
kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne:
`Prijatelju, pomakni se naviše!`
Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

Marko 2,17
Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima!
Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

Dear Bro Č&R ,uzela sam ti riječi koje si pokupio od Wilkinsona :

Milijuni kršćana hvališu se svojim samoodricanjem. Ne piju, ne puše, ne psuju i ne čine preljubu. Oni su primjeri ogromne samodiscipline. I ni za stotinu godina ne bi priznali da je to postignuto nečim drugim osim njihovom vlastitom snagom volje. Oni prakticiraju samoodricanje, ali nikada se nisu odrekli sebe. Na neki način, svi smo tome slični. Doživljavamo "izljeve" svetosti koju prate osjećaji čistoće. Dobra djela obično stvaraju dobre osjećaje, ali Bog nam neće dopustiti misliti da nas naša dobra djela i čisti običaji mogu spasiti.

Ova dobra djela ljudi bi ja nazvala čašom čiste bunarske vode ,one zemaljske
i to su dobri ljudi ,onako gledajući ,ali oni SAMI su zaslužni za to ,nije im trebo Isus ,
mogli su i sami .
Ko se u sebe pouzda ,može napravit "čuda" ,samodisciplinom,pozitivnim razmišljanjem ,
podrškom prijatelja ,ljubavi ,ali to je samo dobar život .
Ja mogla nać snage u proljeću ,suncu ,biciklu i smršavit do svoje sretne kilaže i
bila sam stvarno sretna .
Nisam imala skupe ukrasne odjeće u ormaru ,ali sam imala puno jeftine i dragih boja
I kaj me je razlikovalo od "skupih" ženski ?
(ništ)
Idolatrija dobrog izgleda ,jest poniznog srca jer nisam cvala da mi neko kaže da sam lepa,
uvek sam si manu našla ,ali sam bila zadovoljna i lepa sama sebi aaahahahahah,koja kontradikcija ,ali to sam radila samo da dobijem nečiju ljubav ,koja pali kroz oko !
Izgled mi je davao samopouzdanje .
U trenutku nanovorođenja imala sam 59 kila i to je počelo rast i rast ,bez krivnje i stida ,
ali s mojim nekim potkožnim negodovanjem
I udebljao me Bog ,po kazni za uznošenje same sebe ,a ko mi je izgled dao ?
Nisam trebala tad Boga ,osim moooožda da mi pomogne izdržat glad ,radi lepote
Sad nisam lepa ,imam 75 kg i to je to ,to je to što nikad nisam htela i imam sad ...
(logiku ne kužim ,al nema veze ,život više nije moj,pa nemogu ni uredovat po svom)